Razmišljanja poznatih i slavnih

Intervju s Alenom Islamovićem, rock pjevačem

Alen Islamović – Nekadašnji član rock grupe “Divlje jagode” i “Bijelo Dugme”

Djetinjstvo je proveo pored rijeke Une živeći pod utjecajem starijeg brata koji je u kuću donio privi gramofon kao i prvu akustičnu gitaru na kojoj je Alen isprva potajno vježbao.
Kao mladić osnovao je grupu BAG te s kojom je imao nekoliko dobrih nastupa, stoga je dobio priliku da svira kao predgrupa na nastupu rock grupe Divlje jagode.

SOLO KARIJERA
Nakon izlaska iz Bijelog dugmeta Alen se povukao iz javnog života i okrenuo mirnijem načinu života. Službeno je počeo raditi na solo karijeri 1989.godine, a do tada je uglavnom kao dobro odgojen momak ugošćivao popularne osobe u svojoj diskoteci Hollywood.
Za vrijeme rata, užas i patnja sugrađana toliko su ga pogodile da je nizom humanitarnih koncerata odlučio pomoći svima oko sebe i tako je zaslužno zaradio titulu najslušanijeg pjevača 1994.godine.
**
MAYA: GLAZBA JE VAŠ ŽIVOT…POSTOJI LI JOŠ NEŠTO ČIME SE BAVITE ILI BISTE SE POSVETILI TOME DA NISTE POSTIGLI TAKO ZAVIDAN USPJEH U GLAZBENIM VODAMA?
Alen: Pa svatko od nas, vjerujem pored svoje glavne djelatnosti od koje živi i kojom se bavi iz ljubavi, ima i sporednu. Ja obožavam sport, zadnjih desetak godina zavolio sam tenis pa sam i u svom rodnom gradu Bihaću prije tri godine i u ulici u kojoj sam proveo cijelo djetinjstvo, osnovao teniski klub koji okuplja mlade i srednjovječne osobe. Imamo oko 125 članova što je za Bihać veliki broj. Organiziramo turnire, imamo svoju školu tenisa i klub funkcionira cijelo ljeto, tako da sam i ja non stop na relaciji Zagreb, Bihać i koncerti. Tenis igram barem dva tri puta tjedno kada sam u Zagrebu u klubu „Chromos Savica“ jer je taj klub preko puta Borovja naselja u kojem živim. Tamo se okupljaju zagrebački dečki i baš mi je ugodno biti u takvom društvu koje me ne opterećuje pitanjima o estradi.
MAYA: KOLIKO JE ZAHTIJEVNA VAŠA KARIJERA? ČEGA STE SE MORALI ODREĆI, ŠTO STE ŽRTVOVALI? AKO UZMETE SVE U OBZIR, KOJE SU, UKRATKO MANE I PREDNOSTI OVOGA ČIME SE BAVITE?

Alen: Svakako je zahtjevna odričeš se mnogo stvari kojih sigurno ne bi da se baviš drugim poslom. Da sam stolar, automehaničar… sigurno mi djevojka ili žena ne bi bile ljubomorne na mene. U godinama građenja svoje karijere dosta sam se odricao svoje obitelji, malo vremena sam provodio i s braćom i roditeljima. Kada sam se oženio nedostajao sam svojoj obitelji, ženi, kćerkama. Posao me tjerao tako da nisam imao vremena ni za fakultet. Ne vjerujem u priču o glazbeniku ili uspješnom pjevaču koji je bio jako popularan i koji je uspio završiti fakultet. Takav ne postoji. Estradu treba opasno voljeti i vjerovati da će doći taj dan i taj autobus u koji ćeš uskočiti i krenuti prema vrhovima popularnosti i slave. Osim talenta treba uložiti i mnogo rada da bi taj talent nahranio, modernizirao, prilagodio podneblju kojemu se obraćaš i u kojem želiš steći popularnost.
Pri tome moraš biti jako, jako normalan i ostati takav te ostati prizemljen. Za mene nije bilo mana u ovome poslu. Na trenutke sam mogao biti ljubomoran na nečiju slavu ili nečiju pjesmu. Konkurencija je bila velika, a i država (Jugoslavija) tada je bila velika. Trebalo je dobro razmisliti kakv ćeš se poijaviti na tržištu i s kakvom pjesmom da bi uzburkao prostor od Slovenije do Makedonije.

MAYA: KOJE VAM JE RAZDOBLJE KARIJERE BILO NAJVAŽNIJE?

Alen: Ja bih ta razdoblja svojega života podijelio u tri faze. Faza izrađivanja u Divljim jagodama, faza profesionalnog odnosa u Bijelom dugmetu i faza mojeg švrljanja u svim segmentima glazbe od folka preko popa do rocka. Divlje jagode su u meni ostavi le dubok trag jer sam kao tekstopisac napisao legendarne hitove grupe kao što su Motori i Šejla. Tih sam godina tu glazbu obožavao, gutao Deep Purple, ACDC, Bad company… Mislio sam da ću cijeli život samo to pjevati, ali sudbina ne da mira pa sam uskočio i u Bijelo dugme gdje su slike potpuno drugačije kao i tekstovi, melodije. Velik posao koji ili si mogao raditi ili si mogao podviti rep i otići. Neki su otišli podvijena repa. Ja sam bar otišao uzdignute glave i bio sam do zadnjih dana prije raspada Dugmića. Dugme je sa mnom bilo višenacionalni bend i ta koncepcija u glavi Gorana Bregovića više nije mogla opstati i jednostavno je eksplodirala – onako kako je pukla i bivša YU država. Sve je ovo meni bilo jako važno jer sam donosio svoje odluke sam i sučeljavao se sam sa tim problemima. Kada bi me netko pitao bih li ja ponovio isto? Bih ..da kako ne, sve bih isto , ništa ne bih mijenjao jer mi je bilo prekrasno. Ostvarili su mi se dječački snovi. Autobiografska knjiga „Moja dolina sjećanja“ koju pripremam, priča o jednom dječaku s Une iz malog gradića koji je postigao nešto što mnogi nisu mogli ni u velegradovima. Neki jesu nešto napravili, a to je bilo kratkog vijeka ili su im se jednostavno bendovi raspali,

MAYA: KOJI SU VAM DANAŠNJI CILJEVI, KAKV JE VAŠ DANAŠNJI TEMPO RADA, TE KAKVE PLANOVE IMATE ZA BUDUĆNOST?
Alen: Pa ja sam već u budućnosti. Bavit ću se tenisom, otkrivati talente, snimit ću još nekoliko pjesama čisto zbog mojih iskrenih fanova koji me godinama prate, pripremam svoju knjigu. Još putujem i radim koncerte po svijetu. Naša dijaspora se proširila po cijelom svijetu; nema gdje nas nema, od Amerike do Australije, od Norveške do Turske. Ljudi još vole slušati pjesme Dugmeta pa smo napravili projekt „Kad bi bio Bijelo dugme“ koji još živi i koji će vjerujem još živjeti jer je Goran Bregović ostavio velika rock djela na ovim prostorima. Može n to ne voljeti, ali znam da mu srce zadrhti kad okači gitaru na sebe. Veliki je on autor, za sve je pjevače znao „ubosti“ pjesmu.

MAYA: KOLIKO SE TRUDITE DA BISTE OSTALI U FORMI, TROŠITE LI VRIJEME I NOVAC NA NEKE ODREĐENE RITUALE?

Alen: Moj ritual je održavanja sportske kondicije. Imam viška energije koju trebam izbaciti iz sebe. Kažu da su takvi lavovi, cijeli svoj život nešto rade.

MAYA: DA LI POSTOJI NEŠTO ŠTO BISTE RADO PROMIJENILI KADA BISTE MOGLI VRATITI VRIJEME UNAZAD?
Alen: Ne bih ništa mijenjao, bilo mi je prekrasno. Sve sam stigao, i zasnovati obitelj, omogućiti im normalan život. Moja supruga, moja velika ljubav Marjana i ja imamo dvije kćeri, starija Una studira ekonomiju i ima 24 godine, a mlađa Lara ima 17, ona „fura“ gimnaziju, završila je drugi razred. Sve nam je OK. Imamo i ljubimca maltezera Una, koji je glavni. U Bihaću imamo rodbinu koju često posjećujemo, a i obiteljsku kuću koju usto treba i održavati.
MAYA: VJERUJETE LI U POMOĆ ISCJELITELJA, U SAVJETE VIDOVNJAKA…? DA LI STE SE VEĆ POSLUŽILI NEKIM ALTERNATIVNIM METODAMA ? KAKAV JE VAŠ STAV O TOME?

Alen: Nisam nikada tražio te usluge, ali kada bih osjetio potrebu za tim – tražio bih. Vjerujem da alternativa pomaže ljudima, to su činjenice i mnogi su se poslije tretmana oporavili, ozdravili. Mislim da nema u tome ništa loše. Mi smo svi sastavljeni od neke energije koju još i medicina istražuje.

MAYA: KADA POGLEDATE VAŠ RAD I VAŠ ŽIVOT OBOJE JE ISPUNJENO LJUBAVLJU. DA LI BISTE MOGLI REĆI NEKU VAŠU DEFINICIJU, VIĐENJE LJUBAVI?
Alen: Ljubav može biti sve, i ljubomora i boli, i bolesti i sve ono što te mijenja i nervira, ili čini sretnim. Ja bih to nazvao pozitivna i negativna ljubav. Trebamo se više baviti pozitivnom ljubavlju, tražiti je nuditi je, skupljati oko sebe. Negativnu ljubav ne prihvatiti ne davati joj mnogo prostora u svojem životu. Teško je kontrolirati osjećaje u određenim trenucima, ali kada to svladamo onda shvatimo da možemo kontrolirati i sebe. Evo, jedno pitanje; je li bolje plakati u sebi ili plakati očima? Normalno je da je bolje i zdravije plakati očima.

MAYA: KOJA JE VAŠA NIT VODILJA, MOTO KOJI VAS VODI KROZ ŽIVOT?
Alen: Vjerovanje u sudbinu, vjerovanje da će novi dan donijeti nešto bolje.

MAYA: POSTOJI LI PORUKA KOJU BISTE VOLJELI UPUTITI, ČITATELJIMA ILI SVOJIM FANOVIMA?
Alen: Svatko u svom životu ima svoj cilj, ideal. Nešto te treba voditi da te povuče u život pun iznenađenja, zamki, sudbina dobrih i loših. Ne razmišljate o lošim stranama, zaplivajte u valove godina hrabro, odlučno jer samo tako ćete ostvariti svoje sanjane snove i samo tako ćete naći svoju sreću, ljubav života, dom i mir i svoje iskrene prijatelje i obitelj. Jedan je život – iskoristite ga „full“ i do daske.