Medvedgrad…Utvrda iznad grada Zagreba iz davnog 13.stoljeća izgrađena kao branik Kaptola još uvijek ponosno čuva tajne mnogih vlasnika.
Jednog ranog jutra okupana prvim zrakama sunca nježno me primi u svoj zagrljaj i šapne….
Mnogo, mnogo tajni znam jer mnogo, mnogo se vlasnika promijenilo.
“Ispričaj mi barem jednu priču – zamolim je”
I priča počne….
Još davno, u 15.st. živjela je tu, pod mojim krovom, prekrasna žena. Zvala se Barbara…. Barbara Celjska. Ali, svi je pamte kao Crnu kraljicu. Bila je toliko lijepa – koliko i zla. Nije imala niti jednog prijatelja, osim crnog gavrana.
Živjela je po svojim željama i svojim pravilima, vodila buran i nemiran život. Veselile su je tuđe muke, a najviše se naslađivala kada bi svoje ljubavnike bacala divljim svinjama da ih pojedu.
Kada su Turci napali Medvedgrad nije mogla nikoga zamoliti za pomoć pa je samo izustila:
„Pomozi mi Vrag da ti dam Medvedgrad i sebe…“
I skočio je Vrag. Brzo je otjerao Turke sa Medvedgrada, ali je uzeo i dušu Crne kraljice. Uzalud je molila i tražila pomoć, ali Vraga se nije moglo nadmudriti.
Nakon nekog vremena Crna kraljica pretvorila se u zmiju. Zmiju kraljicu. Dan danas još čuva blago koje je zakopano negdje u tunelima između Medvedgrada i Kaptola.
Zato – zastani malo i posluhni…. Još se čuje njeno siktanje – Ja sammmm kraljica Medvedgrada….
Zastani – znaš da si blizu blaga, ali ne diraj ga jer je prokleto.